Kada donosimo odluku o novoj aktivnosti-pustolovini često imamo zadršku. Pogotovo, ako je to nešto novo sa čime se nismo susretali do sada ili smo iskusni u tome ali smo imali dugu pauzu od određene aktivnosti pa je navika jednostavno ishlapila. Razumski znamo i potpuno smo sigurni da je to nešto dobro za nas. Kad krenemo, kad napravimo taj prvi mali korak koji je tako težak svaki put se osjećamo fantastično! Možda osjećamo sram ili neugodu vježbati pred drugima jer se bojimo da nećemo moći izvesti vježbe pravilno, možda se bojimo da ćemo izgledati smiješno ili nespretno??? Sve je to tako normalno i ljudski. Tada naš izuzetno sposoban mozak ukoliko mu damo tu jednu milisekundu u kojoj osjetimo kolebanje kreće sa različitim i jako uspješnim strategijama kao što je odgađanje i traženje razloga zašto ne možemo sad krenuti sad vježbanjem. Ipak tu su i djeca i posao te spremanje i kuhanje i tisuće drugih obaveza koje nam nikako ne dopuštaju da krenemo. U tom trenutku naš izuzetan mozak dolazi na ideju da bi mogli krenuti idući ponedeljak ili idući mjesec ili čak iduće proljeće.
Odrastanjem i pod utjecajem drugih te različitih autoriteta nažalost smo izgubili smjelost i odvažnost koju smo imali kao djeca kada smo bez razmišljanja i zadrške radosno trčali za loptom bez obzira što se nikad nismo susreli sa odbojkom, graničarom ili košarkom. Da smo imali zadršku kod učenja hodanja ne bi nikada naučili hodati. Složit ćete se da nemožemo naučiti hodati dok ne probamo i dok ne djelujemo i smješno i nespretno i padnemo. To je jedini način na koji učimo. Tijekom godina i godina osuđujuća okolina nas je preodgojila da ono što smo znali još od malih nogu nije dobro. Naučili su nas nešto novo; nešto što su i oni naučili tijekom odrastanja. Naučili su nas da budemo jako, jako, jako oprezni, da prvo moramo sve jako, jako, jako, dobro proučiti i proanalizirati jer što ako……sada ovdje umetnite nastavak koji ste najčešće slušali, sigurna sam da ih možete barem desetak umetnuti bez imalo truda…..
Dobra vijest je da za veliku većinu stvari u životu nije potrebno jako jako jako paziti i jako jako jako biti oprezan. Za početak vježbanja potrebno je „samo“ preduhitriti naš inače savršen instrument – mozak i istog trenutka odlučiti i rezervirati termin za prvi sat. Na raspolaganju nam je jedan jako dobar trik; probajmo osvijestiti osjećaj radosti koji smo kao djeca iskusili trčeći po igralištima i pronaći malu količinu hrabrosti i odlučnosti i prijaviti se za probni trening.
Jako bitan faktor koji nam može izuzetno olakšati i potaknuti nas da nastavimo sa pustolovinom je neosuđujuća, pozitivna i opuštena okolina. Kada ste okruženi neosuđujućom okolinom osjećaj neugode ili srama ishlapi u trenutku. Kada ste okruženi pozitivnom okolinom pogrešku koju eventualno napravite niti ne primjetite. Kada ste okruženi opuštenom okolinom uživate u svakom trenutku prisutnosti.
Jedna od glavnih vodilja kod otvaranja Santea studija prije šest godina mi je bila stvoriti okolinu i pristup uz koji ćete se osjećati opušteno i ugodno od samog ulaska u prostor. A primarni cilj mi je da nakon vježbanja odlazite sretne i zadovoljne sa osjećajem da ste napravile nešto dobro za sebe.
Da se vratimo na početno pitanje….Sa vježbanjem je najbolje i najlakše krenuti sad i odmah !
Nataša